Pseće izložbe
Pseće izložbe – pojam o kojima se se mnogi raspravljaju. Ponajviše mi kinolozi i zeleni, zeleni misle da je to maltretiranje životinje, mi mislimo da je to maltretiranje ljudi.
Pseća izložba kako to krene? Bolje rećeno kako sam ja završila u psećem svjetu.
Dok sam bila mala, živjela sam u stanu i kao skoro svako dijete sam imala želju da dobijem jednog božića pod borom psa, ali roditelji nisu popuštali. I tako sam se jednog dana udala i na moju sreću našla muža koji voli pse baš kao i ja.
Prvo je bilo pitanje kojeg psa, eto mi smo se odlućili za Rottweilera, i odmah da kažem Rottweiler nije krvoloćna pasmina kao što neki misle. Sljedeće pitanje je bilo dali pas s pedigreeom ili bez. Prednosti i mane!? Jedina prednosti koji pas bez pedigreea ima je da je u nabavi jeftiniji, ostali troškovi su isti, hranite ga isto, vetrerinarski preglede isto koštaju. Prednosti psa s pedigreeom – toćno znate što i od koga kupujete.
Znaći kod nas je to bila odluka u obzir dolazi samo pas s pedigreeom, i tako sam se prihvatila raznoraznih knjiga, novina, ćitala razne članke i ponajviše sam se koristili internetom. Proućaval noćima svaku rećenicu standarda, kakva treba biti glava, kavke uši, kakve noge...
Onda je sam proućavala krvne linije pasa, nije svaki pas isti samo zato što je iste pasmine, krvne linije i geni mnogo znaće. Nakon pola godine prućavanje pasmine poćela je potraga za psom, i eto našli smo ga, sada će monogi misliti da smo ludi ali sjeli smo u auto i odputovali 1000 km u jednom smjeru da bi se vratili s jednom krasnom ženkom. Koliko smo je platili neću ni reći, jel će vijerovatni mnogi laici pasti u trans.
I kako to kreće s izložbama, u vrijeme proućavanje pasmine kontaktirala sam neke uzgajivaće, neki su si dali mnogo truda da mi objasne sve mane i prednosti te pasmine, u tim kontaktima sam stekla jednu krasnu prijateljicu, koja je meni sada mnogo više nego pseće prijateljice, i to su prednosti psa. Ona mi je rekla: «Zašto Vi ne bi otišli s Vašim psom na izložbu»
I tako je to poćelo, najprije smo postali ćlan naše kinološke udruge pa po tom ćlanovi Hrvatskog kinološkog saveze, koje smo kontaktirali da nam pošalju prijavnicu za izložbu i tako smo ispunili tu prijavnicu, došli na izložbu i vidjeli prvi put šta je izložba.
Već tada smo došli do zakljućka da je izložba za ljude koji mogu puno podnjeti, zašto.
Evo zato: Krenete u bog zna koje doba noći s psom na izložbu, pas cijeli put prespava, jel obićno se psi vole voziti u autu, a Vi vozite ili držite budnim vozaća, uglavnom ne spavate.
Kada stignete, onako umorni nosite sav pribor, od psećih boxeva, stolice, šatora...
Ako je put prošao kako treba, stigli ste na vrijeme i tražite mjesto gdje će te popiti kavu, a tamo gužva i ništa od kave, ništa vadi oz torbe Red Bull i održavaj se budnim, dok pas spava.
Onda traži info pult, pokupi katalog, broj i ćekaj red. I dođe tako i vrijeme da I vi uđete u ring, nekada pobjedite i ne znate tko u tom trenutku ponosniji Vi ili pas, a nekada izgubite , ništa stisnite zube, čestitajte pobjedniku i obavezno pohvalite Vašeg psa.
Nakon izložbe sjednite s Vašim psećim prijateljima, preprićate svaki detalj izložbe, i tako bi sjedili danima ali mrak već pada i mora se krenuti kući. I tako putujete kući, kada dođete kući umorni još se morate poigrati s psom jel je on pun energije nakon prospavanog puta. I napokon legnete u krevet da bi se digli za nekoliko sati jer morate na posao.
Zvući ružno i naporno, ali izložbe su jedna vrsta zaraze, u svim nama ćući draž za natjecanjem, svi mi volimo biti bolji od drugih, ali što me pojnaviše veseli na izložba, sresti ću meni drage ljudi, koji ne žive blizu i zaboraviti sve ono što sam ostavila tamo kod kuće.
Već odavno je dokazano da pas obušta, ali i izložba koliko umora toliko i opušta.
|